Suzana Marić: Čovek (za konkurs „U oku Sfinge”)
Okamenjenog lica u pustinji šutim Stoljeća prolaze, tajnu još krijem Moji se koraci i misli ne čuju Zagonetku svoju ja vješto krijem. U pijesku drevnu stražu čuvam Dok vjetrovi nose prašinu i vrijeme U očima mojim enigma nijema Nosi za čovjeka vječito breme. Pitaju se tiho, dok suton gasne O biću koje mijenja korake svoje I dok riječi enigme ne postanu jasne Pred njenom tajnom bogovi stoje. Tko sam ja? Odgovor: Čovjek