Posts

Enver Hrustić: Konzerva puna informacija, bez otvarača

Image
Sve je počelo jednog običnog jutra kad sam u trgovini zapeo na kasi, jer mi kartica “ne prolazi “. Ljubazna žena je pokušala redom sve uređaje, ali ništa. Bespomoćno se pogledamo i slegnemo ramenima. Ostavim kesu na kasi i kažem da ću se brzo vratiti, samo da podignem pare sa bankomata. Tamo se uhvatio red, ali svi izlaze razočarani iz prostorije gdje počiva sprava za izdavanje novca. Na ekranu piše „Molimo sačekajte “,što mi je u glavi zazvučalo pasivno-agresivnim tonom. Odem u stan i uzmem nešto eura, da razmijenim, ali ću morati u veliki market, jer tamo imaju mjenjačnicu. Idem tako po laganoj kiši, nije hladno, ali nije ni ugodno, dok razmišljam kako mi ne vrijedi ništa to što sam prije tri dana dobio platu, kad nemam para kod sebe. Tačnije, nemam kod sebe ni 6 maraka i nešto siće da platim račun na kasi...  I tako razmišljajući pojavim se u marketu gdje kod ulaza imaju info šalter, prodaju nekih cigareta kojima je potrebna posebna reklama i mjenjačnicu, ali gle čud...

Željko Perović: Zubata česma

Image
Moje se naselje novim jutrom rađalo, kao trudna žena širilo, a preko dana kuče množilo. Na brežuljku poviše Sarajeva, kao hrabra vojska, ispela se grupa doseljenika. Umjesto logora, odlučili su da kuće grade: male, tople, ali blizu puta i sa velikim dvorištima. Takva je sirotinja; ona bi uz kuću i pola njive uzela, samo da se imanjem u društvu pohvali. Svi znamo da je odgoj je ram za životnu sliku, koja se od djetinjstva koracima crta, a oni su plugovima ovjeravali brazde novog postojanja. Znali su da na tacni neće ništa u poklon dobiti; svaki su pedalj surove pofalićke zemlje žuljevitim rukama krčili. A bila je tvrda, puna korijenja i divljeg kamena, ljuta, kao da je pružala otpor svakom novom temelju, ali volja ovih ljudi bila je i od kranpa oštrija. Kada se na vidilu zvijezde počnu nazirati, umurni, znojni i blatnjavi, ali koraka sigurna, graditelji su silazili sa drvenih skela. Okupljeni ispred javne česme, ni od čega zaklonjeni, u trenu su bili znojni osušeni, zalutali...

„Nikola Tesla – Ja sam budućnost”: Kako je kineski naučnik Stiv Lo predstavio Teslu svetu

Image
Biografija Nikole Tesle iz pera kineskog naučnika i pisca Stiva Loa (Steve Law), objavljena najpre u Kini, predstavlja zanimljiv doprinos međunarodnom proučavanju života i dela velikog srpskog pronalazača. Knjiga je 2018. godine dobila i svoje srpsko izdanje pod naslovom „Nikola Tesla – Ja sam budućnost”. Nikola Tesla, jedan od najvećih naučnih umova u istoriji čovečanstva, decenijama inspiriše istraživače, naučnike i pisce širom sveta. O njegovom životu i genijalnim otkrićima napisane su brojne knjige, a među njima posebno mesto zauzima biografija „Ja sam budućnost” kineskog autora Stiva Loa (Steve Law), koja svedoči o velikom interesovanju za Teslin naučni i duhovni doprinos i na Dalekom istoku. Prema podacima izdavača, reč je o prvoj originalnoj autorskoj knjizi posvećenoj Nikoli Tesli koja je objavljena u Kini, čime je otvoreno novo poglavlje u predstavljanju njegovog nasleđa kineskoj čitalačkoj publici. Ko je Stiv Lo? Stiv Lo je kineski naučnik, istraživač i pisac koji...

Radmila Ćosić: Odjeci Gorskog vijenca

Image
     Ilustracija: Ana Stjelja / AI-assisted  Pjesnički osvrt na vječite teme. Inspirisana početnim stihovima iz  „Gorskog vijenca”, pokušala sam da kroz prepoznatljive Njegoševe motive sagledam našu današnjicu i probleme koji nas vijekovima prate. - Odjeci Gorskog vijenca - Moje pleme snom mrtvijem spava,  ne sluteći ko mu zamke sprema,  težak krst mu crna sudba kuje,  među braćom više sloge nema.  Suza moja nema roditelja,  da je otare sa izborana obraza,  usamljena, u javnosti žestoko se krvi,  bol mi dušu razdire, na čestice mrvi. Nada mnom je nebo zatvoreno,  gusto inje zamračilo svjetlost dana,  arija je zagušljiva, nadvila se zloća k' nama,  vazda pitanja rašta, razgovarajmo otvoreno! Ne prima ni plača ni molitve,  strahovi mi stvarni, misli zabrinute,  nebeski svodi gluhonjemi, neizvjesno ćute,  ne gnjevi se Bože, pokaži nam pute ! U ad mi se svijet pretvorio,  živi sa mrtvi...

Natalija Novaković: Moje svitanje

Image
         Ilustracija: Ana Stjelja / AI-assisted Kad noć utihne, a zora se budi, kad prvi zrak mi obasja lice, u meni srce počne da se čudi, jer novo jutro donosi nadanje ptice. Moje svitanje — u duši se rađa, iz svake suze po jedan cvet, i svaka rana postaje slađa kad ljubav ponovo zagrli svet. Nosim u sebi i tuge i sreće, prošle dane što ih vreme skriva, al' duša moja da klonuti neće, dok u njoj iskra nade još počiva. I kad mi život poslednju senku spusti na čelo, ko umorni dan, ja ću u srcu čuvati iskru tanku i verovati — dolazi novi san. Jer moje svitanje nije samo zora, ni sunce što se iznad brda javlja, to je kad duša, posle svih mora, ponovo voli, prašta i pozdravlja. I zato idem kroz život dalje, sa malo tuge, a mnogo sna, dok moje srce tiho ne šalje poruku svetu: Još traje nada, još traje ljubav — još sviće u meni moja zora mlada!

Ani Stjelji književna nagrada „Hadži Dragan” za 2026. godinu

Image
Književnica, pesnikinja, prevoditeljka i istraživačica dr Ana Stjelja dobitnica je književne nagrade „Hadži Dragan” za 2026. godinu, koja joj je dodeljena za ciklus pesama „Zašto ostati budan”. Nagrada „Hadži Dragan” ustanovljena je 2009. godine u Požegi, u znak sećanja na književnika Dragana Hadži Todorovića (Požega, 1951–2008). Ovo književno priznanje dodeljuje se piscima u čijem stvaralaštvu se prepoznaju poetika, jezička osobenost i jezgrovitost izraza koje su odlikovale književni rad Dragana Hadži Todorovića. Među dosadašnjim dobitnicima ovog priznanja nalaze se istaknuti književni stvaraoci Veroljub Vukašinović, Vladimir Jagličić, Milunika Mitrović, Jovanka Stojčinović Nikolić, dr Predrag Jašović, Jevrosima Ristović, dr Milovan Gočmanac, Ružica Komar i Miroslav Todorović. Ovogodišnje priznanje dodeljeno je i pesniku Slobodanu Ristoviću za pesničku knjigu „Zavičajna vrana”, objavljenu u izdanju Udruženja književnika Republike Srpske. Ristović, k...

Omer Ć. Ibrahimagi: DVIJE SLIKE – GORČINA

Image
                  ilustracija Ana Stjelja / AI                                                                                     Ameli i Marku Bio je petak, s početka septembra, kada smo Amela i ja namjerili u zemlju Humsku. Dan prije me je baš moja draga obradovala viješću da su mi Vešović, Hajdarević i Ešić (Marko, Hadžem i Šimo – op. a.) naumili dodijeliti nagradu u Hercegovini iz koje i sam, po mojoj dobroj majci, potičem. Svaki ponovni susret sa trsom, kamenom, smokvom i šipkom, Bunom i Bregavom, vitinskim i ljubuškim mahalama, Vriošticom i Trebižatom, slapovima Kravice i Koćuše, u meni bi probudio uspavana, a prekrasna sjećanja. I, naravno, stvorio onaj pamtljivi i medni okus u ustima kakav imaju mala djeca nakon sla...