Radmila Ćosić: Odjeci Gorskog vijenca
Pjesnički osvrt na vječite teme.
Inspirisana početnim stihovima iz
„Gorskog vijenca”, pokušala sam da kroz prepoznatljive Njegoševe motive sagledam našu današnjicu i probleme koji nas vijekovima prate.
- Odjeci Gorskog vijenca -
Moje pleme snom mrtvijem spava,
ne sluteći ko mu zamke sprema,
težak krst mu crna sudba kuje,
među braćom više sloge nema.
Suza moja nema roditelja,
da je otare sa izborana obraza,
usamljena, u javnosti žestoko se krvi,
bol mi dušu razdire, na čestice mrvi.
Nada mnom je nebo zatvoreno,
gusto inje zamračilo svjetlost dana,
arija je zagušljiva, nadvila se zloća k' nama,
vazda pitanja rašta, razgovarajmo otvoreno!
Ne prima ni plača ni molitve,
strahovi mi stvarni, misli zabrinute,
nebeski svodi gluhonjemi, neizvjesno ćute,
ne gnjevi se Bože, pokaži nam pute !
U ad mi se svijet pretvorio,
živi sa mrtvima uvatili u kolo,
pjevajte pjesmu koju bi predak volo,
sunce prži, vjetar brije, dušman opkolio.
A svi ljudi pakleni duhovi,
porocima zadovoljeni, od rođenoga preči,
svako samo sebe gleda, frustracije liječi,
kako iluzorna počast nipodaštava i rovi.
Crni dane, a crna sudbino,
nijedna zemana bez udesa strašna,
kako urazumiti narod da
nečovještvo vlada,
robovati nam sljedi više neg ikada.
O kukavno Srpstvo ugašeno,
đe li su nam danas umni poglavari,
oduvijek se znalo kako se čelik kali,
u zemlji nam ključa - sve imašmo, sve se oskrnavi!
