Nataša Lujić: Priča „Poklon”
Čovek, stariji, sa kačketom na glavi i ukrasnom vrećicom u ruci ulazi u u autobus. Seda pored mene. Znatiželjan je da vidi šta se nalazi u toj šarenoj vrećici koju nosi. Izgleda kao poklon. Pena za brijanje, gel za tuširanje i pakovanje kafe. Čovek vadi i posmatra jedan po jedan predmet. Izgleda razneženo. Rukom briše oči. Izgleda kao da plače. Mora da su mu deca ili unuci kupili poklon. Ja se odjednom setih dedinih rođendana i koliko bi se svaki put obradovao kad bismo mu majka i ja kupili sličan poklon. Jecaj mi prekinu disanje. Slušam “Molitvu Hristu” Dečanskih monaha. Molitve i sveće sada su poklon za dedu. I znam da sve je dobro, da deda na sigurunom je.