Nataša Lujić: Priča „Poklon”

Čovek, stariji, sa kačketom na glavi i ukrasnom vrećicom u ruci ulazi u u autobus. Seda pored mene. Znatiželjan je da vidi šta se nalazi u toj šarenoj vrećici koju nosi. Izgleda kao poklon. 

Pena za brijanje, gel za tuširanje i pakovanje kafe. Čovek vadi i posmatra jedan po jedan predmet. Izgleda razneženo. Rukom briše oči. Izgleda kao da plače. Mora da su mu deca ili unuci kupili poklon. 

Ja se odjednom setih dedinih rođendana i koliko bi se svaki put obradovao kad bismo mu majka i ja kupili sličan poklon. 

Jecaj mi prekinu disanje. 

Slušam “Molitvu Hristu” Dečanskih monaha. Molitve i sveće sada su poklon za dedu. 
I znam da sve je dobro, da deda na sigurunom je. 

Popular posts from this blog

Konkurs za najlepšu pesmu za nagradu „Nenad Radoš” književnog klub „Ivo Andrić”

Haiku časopis „LOTOS” raspisuje konkurs za nagradu „Radmila Bogojević”

Raspisan konkurs za najbolju savremenu srpsku pripovetku „Laza K. Lazarević”