Ratka Radunović: Boja (za konkurs „U oku Sfinge”)
Ležim na stolu i platno i papir, kad ponestanu riječi za osjećaj pravi. Vidim se kad sam prozirna i neizrečena, lelujam između misli i djela. Neuhvatljiva sam nit što se s vama igra, uhvatiti me se ne da. Ja sam nit što život spaja, magijom opstajem, rađam se stalno. Kako sam neizrečeno moćna! Opstajem jer se zagrizem sočno, svi životni sokovi odjednom se cijede. Polako iscurim i ostanem, jer ja sam jedan život cio. I dok ćutanjem krotim taj nemir i krik, u toj tišini pronalazim svijet čaroban i lijep.