Snježana Martinović: Suncokret (za konkurs „U oku Sfinge”)
Na sredini vrta jedan cvijet stajao je visoko uzdignute glave Njemu nisu trebale ni naočale ni šešir da pogleda prema suncu Sunce i taj cvijet bili su stari prijatelji. S vremena na vrijeme davali su tajne signale jedno drugom. Kada bi došla večer sunce bi namignulo i nasmješilo se a žuti div bi spustio glavu i usnuo večernji san. Ko sam ja? Odgovor: Suncokret