Snježana Martinović: Suncokret (za konkurs „U oku Sfinge”)
Na sredini vrta jedan cvijet stajao je visoko uzdignute glave
Njemu nisu trebale ni naočale ni šešir da pogleda prema suncu
Sunce i taj cvijet bili su stari prijatelji.
S vremena na vrijeme davali su tajne signale jedno drugom.
Kada bi došla večer sunce bi namignulo i nasmješilo se a žuti div bi spustio glavu i usnuo večernji san.
Ko sam ja?
Odgovor: Suncokret