Snježana Martinović: Suncokret (za konkurs „U oku Sfinge”)



Na sredini vrta jedan cvijet stajao je visoko uzdignute glave
Njemu nisu trebale ni naočale ni šešir da pogleda prema suncu
Sunce i taj cvijet bili su stari prijatelji.
S vremena na vrijeme davali su tajne signale jedno drugom.
Kada bi došla večer sunce bi namignulo i nasmješilo se a žuti div bi spustio glavu i usnuo večernji san.

Ko sam ja?
Odgovor: Suncokret

Popular posts from this blog

Konkurs za najlepšu pesmu za nagradu „Nenad Radoš” književnog klub „Ivo Andrić”

Haiku časopis „LOTOS” raspisuje konkurs za nagradu „Radmila Bogojević”

Raspisan konkurs za najbolju savremenu srpsku pripovetku „Laza K. Lazarević”