Žaklina Mančić: Sfinga (Za konkurs „U oku Sfinge”)
Pola ćutim u kamenu,
pola slušam nebo.
Ne hodam,
Imam lice koje ne stari
i telo koje pripada nekoj drugoj građi.
Kad sunce tone,
moja senka postaje duža od carstva.
Kad noć dođe,
oči mi ostaju otvorene
kao dve nedovršene rečenice.
Predamnom su mnogi zastali,
uvereni da je odgovor važniji od pitanja.
Ko sam ja?
Odgovor: Sfinga