Žaklina Mančić: Sfinga (Za konkurs „U oku Sfinge”)


Pola ćutim u kamenu,
pola slušam nebo.
Ne hodam,
Imam lice koje ne stari
i telo koje pripada nekoj drugoj građi.
Kad sunce tone,
moja senka postaje duža od carstva.
Kad noć dođe,
oči mi ostaju otvorene
kao dve nedovršene rečenice.
Predamnom su mnogi zastali,
uvereni da je odgovor važniji od pitanja.

Ko sam ja?
Odgovor: Sfinga

Popular posts from this blog

Konkurs za najlepšu pesmu za nagradu „Nenad Radoš” književnog klub „Ivo Andrić”

Haiku časopis „LOTOS” raspisuje konkurs za nagradu „Radmila Bogojević”

Raspisan konkurs za najbolju savremenu srpsku pripovetku „Laza K. Lazarević”