Suzana Marić: Čovek (za konkurs „U oku Sfinge”)
Okamenjenog lica u pustinji šutim
Stoljeća prolaze, tajnu još krijem
Moji se koraci i misli ne čuju
Zagonetku svoju ja vješto krijem.
U pijesku drevnu stražu čuvam
Dok vjetrovi nose prašinu i vrijeme
U očima mojim enigma nijema
Nosi za čovjeka vječito breme.
Pitaju se tiho, dok suton gasne
O biću koje mijenja korake svoje
I dok riječi enigme ne postanu jasne
Pred njenom tajnom bogovi stoje.
Tko sam ja?
Odgovor: Čovjek