Suzana Marić: Čovek (za konkurs „U oku Sfinge”)

 

Okamenjenog lica u pustinji šutim
Stoljeća prolaze, tajnu još krijem
Moji se koraci i misli ne čuju
Zagonetku svoju ja vješto krijem.

U pijesku drevnu stražu čuvam
Dok vjetrovi nose prašinu i vrijeme
U očima mojim enigma nijema
Nosi za čovjeka vječito breme.

Pitaju se tiho, dok suton gasne
O biću koje mijenja korake svoje
I dok riječi enigme ne postanu jasne
Pred njenom tajnom bogovi stoje.

Tko sam ja? 
Odgovor: Čovjek 


Popular posts from this blog

Konkurs za najlepšu pesmu za nagradu „Nenad Radoš” književnog klub „Ivo Andrić”

Haiku časopis „LOTOS” raspisuje konkurs za nagradu „Radmila Bogojević”

Raspisan konkurs za najbolju savremenu srpsku pripovetku „Laza K. Lazarević”