Nataša Radanović: Crna svetlost (za konkurs „U oku Sfinge”)
Rođena sam tamo
gde misao prestaje da objašnjava sebe.
Nemam lice,
ali me prepoznaju
oni koji ostanu sami sa sobom.
Hranim se tišinom
i rastem u ljudima
koji se smeju preglasno.
Nisam kraj.
Kraj ima oblik.
Ja trajem i kad sve drugo prestane
da traje.
U mene ulaze bogovi
i izlaze kao sumnja.
Kad me imenuješ,
postajem senka.
Kad me ne imenuješ,
postajem sve.
Ko sam ja?
Odgovor: Crna svetlost