Nataša Radanović: Crna svetlost (za konkurs „U oku Sfinge”)


Rođena sam tamo
gde misao prestaje da objašnjava sebe.

Nemam lice,
ali me prepoznaju
oni koji ostanu sami sa sobom.

Hranim se tišinom
i rastem u ljudima
koji se smeju preglasno.

Nisam kraj.
Kraj ima oblik.

Ja trajem i kad sve drugo prestane
da traje.

U mene ulaze bogovi
i izlaze kao sumnja.

Kad me imenuješ,
postajem senka.

Kad me ne imenuješ,
postajem sve.


Ko sam ja?
Odgovor: Crna svetlost



Popular posts from this blog

Konkurs za najlepšu pesmu za nagradu „Nenad Radoš” književnog klub „Ivo Andrić”

Haiku časopis „LOTOS” raspisuje konkurs za nagradu „Radmila Bogojević”

Raspisan konkurs za najbolju savremenu srpsku pripovetku „Laza K. Lazarević”