Milana Momčilović: Talisman (za konkurs „U oku Sfinge”)
Na grudima me nose
oni koji veruju u slučajnosti.
Ćutim godinama
u metalu, kamenu, koncu —
kao zarobljena molitva
kojoj niko više ne zna jezik.
Kad me dotaknu pre puta,
ne traže sreću.
Traže pregovor sa sudbinom.
Nisam svetinja,
ali me stavljaju uz srce.
Nisam živ,
a hranim se strahom.
Kad se pokidam,
ljudi ćute.
Kad nestanem,
počinju da se prisećaju
svih loših znakova
koje su prevideli.
Ko sam ja?
Odgovor: Talisman