Gordana Kovačević: Ravnica (za konkurs „U oku Sfinge”)


Pod sunčanim plaštom
ležim opuštenih ramena,
u zelenim haljinama
koje vetar čas podigne,
čas spusti
dok miluje meko telo zemlje.
Duga vlas klasja
preliva se preko mene
zlatnim talasima,
a pesma kosa
pada u moje jutro
kao sitna svetlost.
Kada se spuste
krila noćne ptice,
ostajem budna,
tiha i beskrajna,
bez planine da me prekine,
bez stene da me sakrije.

Ko sam ja?
Odgovor: ravnica

Popular posts from this blog

Konkurs za najlepšu pesmu za nagradu „Nenad Radoš” književnog klub „Ivo Andrić”

Haiku časopis „LOTOS” raspisuje konkurs za nagradu „Radmila Bogojević”

Raspisan konkurs za najbolju savremenu srpsku pripovetku „Laza K. Lazarević”